P-DTR je jedinstvena neurološka terapija utemeljena na neurologiji, biomehanici, neurofiziologiji i anatomiji. Radi izravno sa središnjim živčanim sustavom i ima logično znanstveno objašnjenje za sve svoje metode.
Jednostavno rečeno, P-DTR je praktična primjena teorijske neurologije.
Da bi se ova tehnika mogla primjenjivati zahtjeva se temeljito razumijevanje neuroanatomije, fiziologije i ortopedije.
Jedinstveno za P-DTR kao terapiju je i razumijevanje uloge senzornih živčanih završetaka (dalje u tekstu: “receptori”) u funkciji i procesima središnjeg živčanog sustava. P-DTR koristi receptore kao početnu točku za razumijevanje, procjenu i liječenje svih vrsta disfunkcije, boli i simptoma koje je moguće doživjeti u ljudskom obliku.
Da bismo ilustrirali opseg unutar kojeg je P-DTR sposoban raditi, posudit ćemo od računala dobro poznatu analogiju. Računala sadrže hardver, softver i firmware. Primjer hardvera mogu biti zaslon, tipkovnica ili zvučnici. Primjer softvera može biti Microsoft Word ili Windows XP. Primjer firmwarea bi bio program koji prebacuje podatke s prekidača uključenja na tvrdi disk kako bi ga uputio da digne računalo na upotrebu.
U ljudskom tijelu možemo primijeniti iste analogije. Hardver su kosti, ligamenti, organi, živci i krvne žile te sam fizički mozak. Softver je komunikacija unutar CNS-a i njegovih mnogih međusobno povezanih funkcija. Firmware su primitivni refleksi s kojima se rađamo kao djeca i neke autonomne nesvjesne funkcije koje naša tijela obavljaju.
Što možemo tretirati P-DTR tehnikom:
P-DTR kao terapija može se primarno koristiti za liječenje komponenti softvera i firmwarea gornje analogije, međutim, on također ima važnu ulogu u liječenju uzroka nekih hardverskih problema, kao što su kronična degenerativna stanja, i također operativno djelovati kada su promjene napravljene kirurški u strukturi ili hardveru tijela.
