Tehnike
Ortopedska manualna terapija (OMT) po konceptima Kaltenborn/Evjent i Maitland
Što možemo tretirati OMT tehnikom:
- promjene ROM-a u vidu hipomobilnosti i hipermobilnosti
- mišićnu problematiku (istegnuća, rupture, skraćenja, facilitiranost, disbalansi između jakosti mišićnih skupina)
- zglobna problematika (hipomobilnost, hipermobilnost, kompresije, nepravilne pozicije zglobnih tijela itd.
- ligamenti (bolnost, istegnuća, povećana opterećenost)
- periferni živci (u vidu neurodinamičkih tehnika te mobilizacijskih i manipulacijskih tehnika radom na kralješnici)
Ortopedska manualna terapija (OMT) po Kaltenborn Evjent i Maitland konceptu bavi se dijagnostikom i tretiranjem artroneuromuskularnih stanja prateći biomehaničke karakteristike tijela. Velik dio OMT-a je posvećen procjeni i tretiranju zglobova i pripadajuće mekotkivne problematike. Jedna od primarnih terapijskih metoda je mobilizacija. U slučaju kada se pregledom ustanovi zglobna disfunkcija, pogotovo u vidu hipomobilnosti, tehnike mobilizacije zglobova po ovom konceptu postaju veoma učinkovite.
OMT se bavi povratkom zglobne funkcije povećanjem mobilnosti zgloba te smanjenjem boli koja utječe na mobilnost zgloba, a to se postiže nježnim, ritmičkim pokretima koji se ponavljaju.
Cilj je odrediti preciznu i specifičnu strukturu (ligament, mišić, zglob, živac; koji dio u kojem biomehaničkom pokretu stvara problem) i na temelju dobivenih informacija provesti terapijske postupke.
P-DTR
P-DTR je jedinstvena neurološka terapija utemeljena na neurologiji, biomehanici, neurofiziologiji, anatomiji i temeljitim istraživanjima. Radi izravno sa središnjim živčanim sustavom i ima logično znanstveno objašnjenje za sve svoje metode. Jednostavno rečeno, P-DTR je praktična primjena teorijske neurologije. Da bi se ova tehnika mogla primjenjivati zahtjeva se temeljito razumijevanje neuroanatomije, fiziologije i ortopedije. Jedinstveno za P-DTR kao terapiju je i razumijevanje uloge senzornih živčanih završetaka (koja će se od sada nazvati “receptori”) u funkciji i procesima središnjeg živčanog sustava. P-DTR koristi receptore kao početnu točku za razumijevanje, procjenu i liječenje raznih vrsta disfunkcije, boli i simptoma koje je moguće doživjeti.
Da bismo ilustrirali opseg unutar kojeg je P-DTR sposoban raditi, posudit ćemo od računala dobro poznatu analogiju. Računala sadrže hardver, softver i firmware. Primjer hardvera mogu biti zaslon, tipkovnica ili zvučnici. Primjer softvera može biti Microsoft Word ili Windows XP. Primjer firmware-a bi bio program koji prebacuje podatke s prekidača na uključenju na tvrdi disk kako bi ga uputio da digne računalo na upotrebu.
U ljudskom tijelu možemo primijeniti iste analogije. Hardver su kosti, ligamenti, organi, živci i krvne žile te sam fizički mozak. Softver je komunikacija unutar CNS-a i njegovih mnogih međusobno povezanih funkcija. Firmware su primitivni refleksi s kojima se rađamo kao djeca i neke autonomne nesvjesne funkcije koje naša tijela obavljaju.
Što možemo tretirati P-DTR tehnikom:
P-DTR kao terapija može se primarno koristiti za liječenje komponenti softvera i firmvera gornje analogije, međutim, on također ima važnu ulogu u liječenju uzroka nekih hardverskih problema, kao što su kronična degenerativna stanja, i također operativno djelovati kada su promjene napravljene kirurški u strukturi ili hardveru tijela.
DNS ili dinamička neuromuskularna stabilizacija
Uloga DNS-a u sportu, osim sprječavanja nastanka ozljede i sindroma prenaprezanja, je smanjenje potrošnje energije kod kompleksnih kretnji specifičnih za određeni sport.
Cilj je prevencija ozljede zbog kojih bi igrač trebao pauzirati od treninga i turnira te bolja kontrola vlastitog tijela s kojom bi mogao ostvariti preciznije kretnje koje će ga dovesti do pobjede.
Kod rekreativaca je cilj također prevencija ozljeda te omogućavanje bezbolnog i lakšeg kretanja pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
DNS ili dinamička neuromuskularna stabilizacija je pristup baziran na razvojnoj kineziologiji, preko kojega pokušavamo kroz pravilne obrasce pokreta dobiti koordiniranu aktivnost segmentalne posturalne stabilizacije.
Cilj DNS-a je postići pravilnu mišićnu koordinaciju i aktivaciju kao stabilizatora ili pokretača vježbajući u razvojnim položajima. DNS vježbe nazivaju se još i “vježbama disanja” jer se baziraju na aktivaciji mišića dijafragme kao jednog od glavnih mišića stabilizacije trupa. Kroz njegovu aktivaciju disanjem dobivamo pravilno širenje rebara i trupa u sve tri ravnine. Kada kroz udisaj aktiviramo dijafragmu pluća se u potpunosti pune kisikom, a u trbušnoj šupljini se proizvodi intraabdominalni tlak koji nam stabilizira trup i donji dio kralježnice (gdje se događa većina rizičnih pokreta kako u sportu, tako i u aktivnostima svakodnevnog života).
Nakon što naučimo aktivirati dijafragmu, kombiniramo ju s pokretima suprotnih i istostranih udova. Kroz te obrasce učimo kako naši mišići mogu funkcionirati statički kao stabilizatori i baza oslonca ili kao pokretači koji nam vode tijelo u određeni pokret ili funkciju.
Miofascijalna relaksacija (MFR)
Miofascijalna relaksacija (MFR) jedna je od manualnih tehnika popuštanja mekog tkiva, u kojoj se primjenjuju principi biomehaničkih opterećenja mekog tkiva i modifikacije živčanih refleksa stimulacijom mehanoreceptora koji se nalaze u fasciji.
Predstavlja široko promjenjivu manualnu tehniku koja se primjenjuje na fasciji, kako bi se smanjile adhezije, ponovno uspostavilo i/ili optimiziralo fascijalno klizanje pri akutnim ili kroničnim stanjima.
Što je fascija?
Fascija je gusta vlaknasta mreža vezivnog tkiva koja okružuje kosti, mišiće, arterije i organe. Ona omogućuje klizanje između slojeva tkiva te prenosi sile koje se stvaraju u tijelu.
Fascija je bogato opskrbljena krvnim žilama i završecima živaca, raznim receptorima za osjet boli i pritiska.
U idealnom stanju, fascija je glatka, mekana i lagano klizi, dozvoljavajući pokret i istezanje u punoj dužini, te se ponovno vraća u normalno stanje. Snažna je i kontrahira se neovisno od mišića kojeg okružuje, osjeća i stvara dubok otpor pri istezanju i ponaša se kao anatomska kočnica za uzbunu od oštećenja.
Kako izgleda miofascijalna terapija?
Miofascijalna relaksacija je tehnika kojom se vrlo blagim pritiskom, svega 3-5 grama po cm2 opuštaju fascijalne restrikcije. Tretman je vrlo ugodan, te najčešće bezbolan. Svaki tretman se zasniva na međusobnoj komunikaciji pacijenta i terapeuta kako bi se odredio uzrok problema jer se uzrok boli ponekad ne nalazi tamo gdje se bol projicira.
Nakon tretmana preporučuje se unošenje veće količine vode i odmor kako bi se olakšalo fascijalni klizanje.
Kako izgleda miofascijalna terapija?
Miofascijalna relaksacija je tehnika kojom se vrlo blagim pritiskom, svega 3-5 grama po cm2 opuštaju fascijalne restrikcije. Tretman je vrlo ugodan, te najčešće bezbolan. Svaki tretman se zasniva na međusobnoj komunikaciji pacijenta i terapeuta kako bi se odredio uzrok problema jer se uzrok boli ponekad ne nalazi tamo gdje se bol projicira.
Nakon tretmana preporučuje se unošenje veće količine vode i odmor kako bi se olakšalo fascijalni klizanje.
Indikacije za tretman:
- Problemi s mišićno-koštanim sustavom
- Smanjenje opsega pokreta
- Priraslice nakon kirurških intervencija
- Mobilizacija ožiljka
- Sportske povrede
- Kontrakture
- Lumbalni i cerviklani sindrom
- Problemi s disanjem, astma i bronhitis
- Stres i sindrom kroničnog umora
- Akutna i kronična stanja
Neurokinetička terapija (NKT)
Kad pričamo o rezultatima, svaki slučaj je zaseban i različit pa tako i rezultati ovise o kompleksnosti istog. Nekad postoji više slojeva kompenzacija pa je potrebno kroz više tretmana riješavati sloj po sloj, a nekad se problem riješi iz prvog tretmana. Svaki čovjek ima zasebnu priču i kompenzacijske obrasce stoga je pristup isključivo individualan.
Što možemo tretirati NKT tehnikom? Tretirati se mogu:
- mišići, ligamenti, zglobovi (kompresije, dekompresije), fascije, ožiljci, oči (očni mišići), ukratko sve što ima propriocepciju
- simptome koji se ponovno vraćaju nakon odrađenih tretmana i početnog poboljšanja
- zaštitne i kompenzacijske reakcije na lomove, uganuća, iščašenja, rupture
Neurokinetička terapija ili jednostavnije NKT je dijagnostičko terapijska metoda kojom se pronalaze i tretiraju disfunkcionalni i kompenzacijski motorički obrasci. Svi naši pokreti započinju u mozgu gdje centar za motoričku kontrolu koordinira sve pokrete i obrasce.
Ponekad zbog pretjerane tjelesne aktivnosti, povrede, trauma, operacije, reza, dugotrajnog položaja itd. određene strukture nisu u mogućnosti obavljati svoju zadaću pravilno i efikasno. U tom slučaju, centar za motoričku kontrolu organizira kompenzacijski obrazac kojim privremeno omogućuje daljnje funkcioniranje.
Međutim, ukoliko to stanje potraje taj kompenzacijski obrazac se automatizira i više nije u našoj svjesnoj kontroli. Tijelo tada više ne prepoznaje izvorni obrazac pokreta, a njegov rad “odrađuju” druge strukture.
NKT primjenom niza testova pronalazi disfunkcionalne obrasce i utvrđuje koji od njih je izvor simptoma. Ta područja mogu biti mišići, fascije, zglobovi, ligamenti, ožiljci, a ponekad i oči. Kad se utvrdi gdje nastaje problem odrađuje se tretman u kojem se vraća optimalan obrazac rada. Na kraju tretmana zadaje se vježba koju pacijent odrađuje doma sam, a cilj joj je povratak optimalnog obrasca i smanjenje kompenzacijskih mehanizama.
Dry Needling
Dry needling ili medicinska akupunktura je tehnika u kojoj koristimo terapijske igle u svrhu opuštanja bolnih i napetih mišića. Time postižemo duboko opuštanje mekih tkiva koje utječe na poboljšanje pokretljivosti, funkcije i smanjenje bolova najčešće uzrokovanih tzv. trigger točkama.
Trigger točka je skup mišićnih vlakana koji su zbog raznih mikrotrauma u mišiću izgubili sposobnost relaksacije pa ih je potrebno opustiti mehanički. One najčešće nastaju na trbuhu mišića, na opip su poput čvora, bolne su i osjetljive, a mogu uzrokovati bol u okolnom dijelu tijela. Često ih je teško, čak nemoguće opustiti masažom ili fizikalnom terapijom.
Najčešća područja na kojima se pojavljuju su mišići na rukama i nogama, ramena i donji dio leđa. Mogu nastati zbog akutnog ili kroničnog preopterećenja zahvaćenog mišića, ozljede, psihološkog stresa ili bolesti.
Dry needling učinkovito riješava probleme uzrokovane miofascijalnim disfunkcijama i druge bolove mišićnog podrijetla. Sterilna igla se ubode u područje trigger točke te se traži najbolji odgovor tkiva koji se još naziva „twitch“, a osjeća se kao trzaj nakon kojeg slijedi opuštanje.
Nakon tretmana se poboljšava sposobnost cijeljenja tkiva, smanjuje se bol, poboljšava se pokretljivost. Istraživanja pokazuju da dry needling ima najbrži učinak smanjenja bolova mišićnog podrijetla, čak do 50% u jednom tretmanu. Ova tehnika se može koristiti u gotovo svim bolnim stanjima, a najčešća su:
- Glavobolja
- Bolni sindromi vratne i slabinske kralježnice
- Ischialgije
- Sindromi prenaprezanja (teniski lakat)
- Istegnuće mišića
- Određene faze postoperativne rehabilitacije
Ergon IASTM
- vezivno tkivo
- mišićnog tkiva
- kožu
- limfnu i vensku cirkulaciju
- zglobove
Triggerpoint
Trigger točke su „mišićni čvorovi“ koje se mogu stvoriti na miofascijalnoj ovojnici, koja se obavija oko skeletnog mišića. To su zapravo napeta mišićna vlakna koja uzrokuju bol u mišiću.
Nastaju zbog preopterećenja ili nepravilnog opterećenja mišića. Za vrijeme kontrakcije mišića, mišićna vlakna ostanu u napetom stanju i s time se smanjuje dužina mišića, funkcija mišića i dotok kisika i hranidbenih tvari u mišić.
Razlikujemo aktivne (one koje uzrokuju bol) i latentne (uzrokuju mišićnu slabost i smanjen opsega pokreta u zglobu) trigger točke. Kod osoba s kroničnom boli najčešće se stvara više trigger točki te se zbog toga pri opuštanju jedne, bol može pojačati u drugoj. U takvim slučajevima je potrebno neko vrijeme da se bol u potpunosti smanji i tijelo vrati u funkciju kakvu želimo.
Trigger točke mogu nastati zbog više razloga:
- kod osoba koje se bave fizičkim poslom
- kod sportaša/rekreativaca
- kod osoba koji rade uredski posao
- zbog stresa.
- smanjiti bol
- opustiti kontrahirani mišić
- vratiti funkciju pokretljivosti zglobu
- poboljšati cirkulaciju u mišiću
- opuštanje okolne fascije.
Schroth
Prije samih vježbi radi se detaljan pregled pacijenta, uzimanje anamneze i RTG slika, uzimanje potrebnih mjera, postavljaju se jasni i realni ciljevi te se izrađuje plan vježbi.
Same vježbe, pozicioniranje i mobilizacije su prilagođene svakome pacijentu individualno kao i njihov intenzitet ovisno o kapacitetu.
Schroth metoda bavi se specifičnim tretmanom skolioze ili drugih deformiteta kralježnice te ispravljanjem loše posture kroz individualni program vježbi, korektivno disanje, stabilizaciju, mobilizaciju i učenje posturalne kontrole.
Glavni cilj je spriječiti operaciju, smanjiti ili zaustaviti progresiju, povećati mobilnost prsnog koša, ostvariti simetriju trupa, smanjiti bol i time poboljšati kvalitetu života, napraviti program vježbi za kod kuće i zajedno s pacijentom razviti strategiju za samopomoć i olakšavanje svakodnevnih zadataka.
Važno je također educirati pacijenta kako bi osvijestio svoju posturu i s vremenom mogao što više vremena provesti provodeći vježbe kod kuće.
