S dolaskom zimskih mjeseci u ordinaciji se traži vješalica više. Jeste li se ikada zapitali zašto tijelo reagira na naglu promjenu temperature, zašto nam postaje hladno ili zašto nam je hladnije ako smo neispavani ili gladni?
Mogućnost osjećaja promjene hladnoće detektira takozvani receptor za hladnoću koji se nalazi u gornjem sloju naše kože, epidermisu. Ovisno o razlici temperature kojoj smo izloženi, naš mozak uz pomoć receptora za hladnoću šalje informacije da nam je hladno, a u slučaju izlaganja ekstremnim temperaturama primamo informacije o boli.
Receptore za hladnoću možete zamisliti kao tisuće stražara na koži koji šalju signale mozgu da poduzme nešto po pitanju hladnoće.
Tijelo brzo reagira kako bi se zaštitilo. Prvo se događa sužavanje krvnih žila na površini kože (poznato kao vazokonstrikcija) čime se smanjuje gubitak topline. Ako hladnoća potraje dolazi do drhtanja – spontanih kontrakcija mišića do kojih dolazi jer tijelo samo pokušava proizvesti toplinu. U situacijama kada nas hladnoća boli, sustav doživljava preveliku promjenu i više nema strategija za obranu od hladnoće nego pali alarm za uzbunu jer se počinjemo smrzavati. Čest primjer susreta s hladnoćom u toplom prostoru je buđenje iz opće anestezije nakon operacije.
Ako ste se susreli s ozbiljnijom pothlađenošću ili ozeblinama, možda ste razvili disfunkciju na hladnoću pa tijelo brže reagira na promjene.
Ali, da ovaj članak ne bude samo smrzavanje dok čitate, postoji rješenje u kojem tijelo reagira prilagodbom na niže temperature – javlja se fenomen adaptacije. Ako hladnoći pristupimo postupno i redovito, receptori za hladnoću postaju manje osjetljivi, a naše tijelo postaje otpornije.
Iako ne možemo utjecati na vanjsku promjenu temperature, ipak tijelo možemo pripremati na hladnoću tijekom cijele godine. Sve više ljudi uvodi hladne tuševe u svoju dnevnu rutinu – i to s razlogom. Kada prvi mlaz hladne vode pogodi kožu, reakcija je neizbježna: ubrzan puls, plitko disanje i lagana panika. No, ovo je samo početak. Ubrzo nakon tog početnog šoka dolazi do prilagodbe. Tijelo se budi, krvne žile postaju elastičnije, a disanje postaje dublje. Uz redovito izlaganje hladnoj vodi, receptori za hladnoću postaju učinkovitiji u signaliziranju, ali i otporniji na stres.
Osim kratkotrajnog izlaganja hladnoći, poput tuševa, naš organizam je nevjerojatno prilagodljiv i u dugotrajnim hladnim uvjetima.
Ako provodimo više vremena na niskim temperaturama, primjerice tijekom zimskih aktivnosti ili života u hladnim krajevima, tijelo razvija strategije za očuvanje topline. Receptori za hladnoću se prilagođavaju, a pri ekstremno niskim temperaturama čak i aktiviraju receptore za bol, upozoravajući nas na opasnost smrzavanja.
Taj osjećaj boli, poznat mnogima kao “iglice” u rukama, nogama ili licu, nije slučajan. To je signal tijela da se povučemo na sigurno i zaštitimo najosjetljivije dijelove.
Sljedeći put kad osjetite hladan zrak na koži ili odlučite isprobati hladan tuš, sjetite se – vaše tijelo je spremno odgovoriti. Samo mu trebate dati priliku da pokaže koliko je nevjerojatno prilagodljivo.
U slučaju da ne idete na skijanje ili niste pretjerano izloženi hladnoći, topao savjet je da nosite šal, kapu i rukavice te ih skinete u toplom prostoru.
Čitajući članak pomislili ste da ste skloni brzim reakcijama na promjenu temperature, a prethodno ste zadovoljili glad i san, testirajte se na adventskim kućicama! Osjetite li gore opisane reakcije, sve je u redu. Ako se i dalje smrzavate, P-DTR tehnikom možemo provjeriti postoji li disfunkcija na hladnoću ili ne te istu i ukloniti.
Ostanite zagrijani!
