,,Nijedna funkcija tijela nije toliko automatska i toliko podcijenjena kao disanje – a u središtu svega je dijafragma. ”
Dijafragma je poput kišobrana koji se smjestio ispod vaših pluća, a razdvaja torakalnu i trbušnu šupljinu, te ima ključnu ulogu u mnogim procesima tijela. Povezana je s rebrima, prsnom kosti i kralježnicom, a njena fleksibilnost i pozicija nisu samo važne za disanje nego i za stabilnost trupa, posturu i mnoge tjelesne funkcije kao što su kašljanje, povraćanje pa čak i nužde.
Kod udisaja dijafragma se kontrahira i spušta prema trbuhu, povećavajući volumen i stvarajući tlak koji uvlači zrak u pluća. Kod izdisaja se opušta i vraća u prirodni položaj. Duboko, dijafragmalno disanje povećava ventilaciju bazalnih dijelova pluća. Također, takvo disanje potiče vagusni živac, ključni kanal parasimpatičkog živčanog sustava.
To znači sporije disanje = bolja regulacija živčanog sustava.
Pokreti dijafragme masiraju unutarnje organe podržavajući probavu, limfnu drenažu i pokretljivost unutarnjih organa. U pojedinim literaturama opisano je kako je dijafragmalno disanje korišteno za poboljšanje koncentracije, fine motorike (npr. kod kirurga ili snajperista) i čak stanja poput ADHD-a.
James Nestor u svojoj knjizi ”Dah” naziva dijafragmu kao mišić koji radi najviše, a vježba najmanje. Iako je njezina funkcija presudna za kvalitetan san, regulaciju metabolizma pa čak i za pravilan rast lica i čeljusti kod djece (preko obrasca disanja), dok jačamo ekstremitete, ona ostaje izvan fokusa.
Koliko god naš živčani sustav bio pametan, tijelo se prilagođava onome što najčešće radimo. a u suvremenom dobu većina ljudi sjedi, gleda u ekrane i diše plitko i brzo. Ove negativne navike itekako utječu na rad dijafragme.
Dugotrajno sjedenje, pogrbljena ramena i smanjena mobilnost torakalne kralježnice mehanički doslovno ograničavaju rad dijafragme. Kad prsni koš nema prostora za širenje, a trbušna stijenka je ukočena, tijelo kompenzira korištenjem pomoćnih mišića disanja. Rezultat; disanje gornjim dijelom, napetost vrata i osjećaj nedostatka daha – čak i bez respiratorne patologije.
Kada smo pod stresom, tijelo ulazi u ”bori se ili bježi” stanje gdje disanje postaje brzo, plitko i neefikasno. S vremenom, čak i u mirovanju, disajni obrazac prestaje biti u ravnoteži. Iako je dizajnirana za ritmičan i dubok rad dijafragma postaje disfunkcionalna što rezultira osjećajem nedostatka zraka, smanjenom tolerancijom na napor, glavoboljama, bolovima u vratu pa i smanjenom posturalnom kontrolom. Kao fizioterapeuti imamo priliku i odgovornost reeducirati disanje, ne samo kao funkciju mišića, već kao pokret koji nas nosi kroz zdravlje.
U fizioterapijskoj praksi, disanje ne promatramo izolirano. Ono je dio složenog mehanizma posturalne i respiratorne kontrole. Dijafragma je njegov središnji motor ,ali definitivno nije usamljena. Njen najvažniji saveznik? Zdjelično dno.
Oni zapravo rade kao tim – održavanju intraabdominalni tlak i općenito zdravlje vašeg tijela. Na kraju krajeva, disanje nije samo pitanje preživljavanja, već pravi temelj snage i ravnoteže.
Kod udaha dijafragma se spušta, trbušni organi pritišću zdjelično dno koje se refleksno adaptira spuštanjem. Kod izdaha, ona se vraća gore, a zdjelično dno također prati.
Zajedno, dijafragma i zdjelično dno podržavaju unutarnje organe, reguliraju intraabdominalni tlak, a imaju i važnu ulogu i u funkcijama poput mokrenja i poroda.
Međutim, kada ovaj duo nije pravilno sinkroniziran, mogu se pojaviti ozbiljni problemi kao što su dijastaza, kronični bolovi u zdjelici, urinarna inkontinencija, nestabilnost i bol u donjem dijelu leđa. Zanimljivo je da pravilno dijafragmalno disanje doslovno mijenja posturu i olakšava aktivaciju dubokih stabilizatora. Vraćanjem pravilnog obrasca disanja smanjujemo tonus kompenzatornoj muskulaturi, olakšavamo pokret i povećavamo propriocepciju te otvaramo put za funkcionalnu stabilizaciju i bolju motoričku kontrolu.
Ako primijetite neke od navedenih simptoma nemojte čekati. Javite se doktoru ili fizioterapeutu koji vam može pomoći. Tehnike poput P-DTR-a i MFR-a mogu biti korisne u smanjenju simpatičke dominacije, a DNS vježbe izvrsna su terapija za ponovno uspostavljanje sklada, podizanje intraabdominalnog tlaka i stabilizacije, te vraćanje posturalnog alignmenta.
