Prvi zapisi o fasciji sežu sve do 3000 prije Krista, gdje se nacrti ljudskog tijela i membrane (tada još nije bilo naziva fascija) pojavljuju na kamenim tablama, a kasnije se to prenijelo na papirus.
Naziv „fascija“ se javlja prvi put u 17. stoljeću u prijevodima s latinskog na engleski i tu je izraz bio definiran kao the organ of the sense of touching.
Definirali su je i kao Pepeljuga tkivo, zato što je bila najignoriranije tkivo u tijelu.
U terapijskom je smislu došla u fokus tek krajem 19./početkom 20. stoljeća kad se njome zainteresirao osnivač osteopatije Andrew Taylor Still. Veliku ulogu u otkrivanju mogućnosti fascije i načinima tretiranja imao je talijanski fizioterapeut Luigi Stecco koji je osnovao metodu fascijalna manipulacija. Njegova djeca su nastavila njegovim stopama i preko 40 godina kasnije i dalje donose nova saznanja o fasciji. To je rezultiralo time da su se u zadnjih 20-30 godina istraživanja o fasciji, i generalno rad na fasciji, počela uvelike razvijati u svim područjima medicine.
Što je to fascija?
Fascija je trodimenzionalna tekstura vezivnog tkiva koja obavija cijelo tijelo i može se podijeliti na površinsku, duboku (mišići) i visceralnu (unutarnji organi) fasciju. Površinska fascija prijanja uz kožu i zadužena je za mobilnost kože, štiti površinske žile i živce, omogućava limfnu drenažu, razdvaja kožu i duboku fasciju. Fascija koja nam je trenutno bitna za ovu tehniku je duboka fascija. Osim što obavija mišiće ona je bogato opskrbljena krvnim žilama, živčanim završecima te receptorima za bol, pritisak, istezanje, propriocepciju. U dubokoj fasciji možemo naći hijaluronsku kiselinu koja pomaže tkivima da glatko klize.
Problem nastaje kada dolazi do sljepljivanja slojeva što onemogućava pravilno klizanje mišićnih vlakana, zbog čega dolazi do poremećaja obrasca pokreta koje rezultira pojavom boli i restrikcijama u funkciji.
Luigi Stecco je razvio sustav procjene i tretiranja fascijalnih restrikcija. Podijelio je tijelo na 6 linija u 3 anatomske ravnine. Kvalitetna procjena zahtjeva uzimanje dobre anamneze s kojom ćemo dobiti uvid u prijašnje ozljede, a i dobro dijagnosticirati koji su pokreti u zahvaćenom segmentu ograničeni tj. u kojoj od 6 linija postoji restrikcija. Sama restrikcija ne mora biti na istom području gdje se pojavljuje bol. Prijelom kosti, ruptura mišića, trzajna ozljeda vrata ili operacija – sve su to stresni događaji za tkiva koji izazivaju smanjenje klizanja mišićnih vlakana i restrikciju funkcije. Dajemo na primjer nekoliko slučajeva kako biste si vizualizirali kako naše tijelo funkcionira:
1. uganuće gležnja od prije 10 godina može sada izazivati bolove i disfunkciju u kuku
2. operacija slijepog crijeva ili carski rez od prije 20 godina mogu izazivati bolove i disfunkciju u području lumbalnog dijela kralježnice.
Da bi točno odredili liniju tretiranja koristimo mišićne testove, aktivni/pasivni pokret i palpaciju kako bi pronašli glavni izvor (točku žarišta). Točke se uglanom nalaze između dva mišića.
Tretiranje
Sam tretman se bazira na dubokoj frikciji točaka fascije sa čime povećavamo temperaturu i potičemo upalne procese koji pretvaraju gel stanje hijeluronske kiselinu natrag u tekuće. Postižemo bolje klizanje fascije, smanjujemo tenziju i relaksaciju mišićnih vlakana. Ovim postupkom vraćamo funkciju mišića ili zgloba, pravilan obrazac pokreta i smanjujemo bol. Po tretmanu se smije odradit maksimalno 6 točaka i to se uvijek treba odradit na dijagnosticiranoj liniji i na suprotnoj liniji (anterior/posterio, medial/lateral, interior/exterior rotacija). Između tretmana bi trebalo biti 7 dana pauze kako bi se tijelo moglo adaptirat na obrazac pokreta. Ako je u pitanju akutna ozljeda onda se ne radi na točci koja je upaljena nego na udaljenim točkama linije, kako bi u samom startu mogli utjecati na brži oporavak.
Stanja na koja fascijalna manipulacija može utjecati:
- bolna stanja mišićnokoštanog sustava
- bolna stanja kralježnice
- trzajna ozljeda vrata
- glavobolje
- kronična bolna stanja
- sindromi prenaprezanja (npr. skakačko koljeno, teniski/golferski lakat, trkačka potkoljenica)
- piriformis sindrom
- postoperativne kasnije faze rehabilitacije (iako su istraživanja pokazala da se mogu i u ranim fazama raditi, kako bi omogućili bolju funkciju mišića i lakše vježbanje)
Za sva dodatna pitanja, kao i inače, možete nas kontaktirati putem društvenih mreža, mail-a (info@physioplus.hr) ili na +385 91 621 4538.
