Emocije su sastavni dio ljudskog bića i njihova uloga je veoma značajna u oblikovanju ponašanja svakog pojedinca. Prisutne su kod čovjeka unazad 6 milijuna godina i duboko su ukorijenjene u sami živčani i tjelesni sustav.
Emocije se najčešće poistovjećuju s osjećajima, iako su to pojmovi različitog značenja. Stoga je potrebno prikazati jasnu razliku.
Emocije su znatno stariji mehanizam ukorijenjen u samu strukturu živčanog sustava i zadužene su za poticanje reakcije na određeni podražaj. „Emocija obuhvaća set fizioloških odgovora koji se očituju manje ili više nesvjesno kada mozak detektira određenu izazovnu situaciju. Ti automatski fiziološki odgovori očituju se u mozgu i tijelu. U mozgu uključuju promjene u razini pobuđenosti i kognitivnim funkcijama kao što su pažnja, memorijsko procesuiranje i strategija odlučivanja. U tijelu uključuju reakcije endokrinog (hormonalnog), autonomnog živčanog i mišićno-koštanog sustava. Koristimo termin osjećaj kako bi se referirali na svjesno iskustvo navedenih tjelesnih i kognitivnih promjena (Kandel et al).
Ukratko:
Emocije su automatski, većinom nesvjesni bihevioralni i kognitivni odgovori pokrenuti kada mozak detektira značajan pozitivan ili negativan podražaj.
Osjećaji su svjesna percepcija emotivnih odgovora (Kandel et al).
Također, u drugoj literaturi emocija je definirana kao „programirani neurološki odgovor evoluiran kako bi služio adaptivnoj funkciji mobilizirajući specifične neuronske aktivnosti u mozgu i periferiji te favoriziranjem određenih ponašanja. Emocionalni odgovor moguće je pobuditi, generirati ili oblikovati specifičnim osjećajima, kao i specifičnim eksteroceptivnim (vanjskim) podražajima, spoznajama ili kognitivnim procesima (Neuroscience & Biobehavioral Reviews, Volume 103, August 2019, Pages 267-304).
Emocije nam pomažu razlikovati korisne od štetnih faktora u okolini i primijeniti odgovarajući odgovor ili način prilagodbe na trenutačni podražaj ili stanje.
Pojedini podražaji poput predmeta, životinja ili određenih situacija automatski potiču emocije, čak i bez prijašnje interakcije ili iskustva sa podražajem. Naš mozak ima mogućnost povezati naizgled uobičajene objekte i događaje koji su se dogodili u prisustvu podražaja koji potiče automatski emotivni odgovor te im pridodati emotivni značaj. Pojednostavljeno, mozak temeljem našeg iskustva nauči kojim stvarima i situacijama je potrebno dodati emotivnu vrijednost kako bi nas zaštitio od potencijalne ugroze u budućnosti, ili kako bi se izložili ugodnom i korisnom iskustvu. (Kandel et al)
Ono što je zanimljivo jest da se odgovor tijela na snažnu emociju ne razlikuje značajno od odgovora tijela na druge nagonske ili regulatorne funkcije kao što su glad, seksualna aktivnost, san, ili odgovor na bol ili promjenu tjelesnog metabolizma koja se očituje za vrijeme intenzivnog treninga. Navedeni regulatorni mehanizmi posredovani su uglavnom subkortikalnim strukturama središnjeg živčanog sustava: amigdalom, striatumom, hipotalamusom, i moždanim deblom. (Kandel et al)
UTJECAJ EMOCIJA NA TIJELO
Većina emotivnih stanja primjetna je direktno (primjerice facijalnim ekspresijama ili specifičnim ponašanjem), ili indirektno kroz psihofiziološke ili neurofiziološke testove ili hormonalne analize.
Koliki utjecaj emocije imaju na naše tijelo i u konačnici i ponašanje pokazuju brojni primjeri: Primjerice u trgovinama uglavnom svira prigodna glazba, rasvjeta je prilagođena, a sve to utječe na emotivno raspoloženje kupca koji je tada skloniji potrošiti više novaca ili kupiti proizvod u trgovini.
Iako su emocije bez ikakve sumnje direktno i nerazdvojivo povezane sa zbivanjima u tijelu, i dalje se u većini slučajeva pri pojavi bolova u tijelu, posebno kroničnih, bez vidljivog fizičkog oštećenja strukture (ili nakon cijeljenja strukture) emotivna komponenta jednostavno zanemaruje. U izloženosti tjelesnoj traumi poput udarca glavom, prijeloma kosti, prometnoj nesreći, padu s bicikla ili ljestvi itd. osoba je vrlo često izložena i emotivnoj komponenti događaja koja može biti automatska ili pridodana kao što je opisano ranije u tekstu.
ODGOVOR TIJELA NA TRAUMU
Kako bi spriječio ponovni nastanak traume, živčani sustav će ponekada povećati osjetljivost na razne podražaje i čimbenike koji su direktno povezani sa doživljenom traumom. Jednostavno rečeno, mozak odluči „puhati na hladno“ jer posljednji puta kada je osoba bila izložena traumi tadašnja razina „opreza“ i reakcije nije bila dovoljna da na vrijeme prepozna prijetnju i pruži sigurno rješenje, već je nanesena određena šteta.
Stoga u svrhu zaštite, na razini ispod naše svjesne percepcije, osoba postaje osjetljiva na ponekada vrlo suptilne podražaje prisutne netom prije ili tijekom same traume, a koji mogu biti prisutni u manjem intenzitetu ili količini kao uobičajen dio svakodnevnice i uglavnom nisu primjetni. Međutim za osobu koja u svom sustavu obrane sada „puše na hladno“, takvi podražaji uzrokovat će vrlo čestu, ponekada konstantu potrebu za zaštitom, koja se može prezentirati i u obliku tjelesnih kompenzacija te pojavom ili zadržavanjem boli. Zvuk automobila, trube, glasa, razni vizualni podražaji poput određene boje prisutne u traumi (npr. osobu je udario zeleni automobil), oblik predmeta, verbalni procesi (što je osoba pomislila ili izrekla), osjećaji u tijelu poput mučnine, protrnulosti, hladnog znoja, ubrzanog rada srca i sl. samo su neki od brojnih mogućih podražaja u svakodnevnici. Važno je naglasiti kako osoba neće biti svjesna „prijetnji“ koje tijelo prepoznaje, budući da se cijeli proces neurološki odvija na razinama živčanog sustava ispod razine svjesne percepcije. Ponekada je moguće primijetiti izbjegavanje situacija gdje su navedeni čimbenici prisutni ili osjećaj nelagode u prisustvu takvih podražaja.
PRIMJER SLUČAJA RJEŠAVANJA TRAUME U PHYSIO PLUSA
U sljedećem primjeru klijentice/klijenta iz našeg centra prikazat ćemo opisane procese.
Pacijentica dolazi u naš centar sa simptomima trnjenja i boli u lijevoj nozi koji odgovaraju kompresiji živca n. ischiadicusa, uz prisutno šepanje. Simptomi su prisutni unazad 9 mjeseci. Nedugo nakon početka simptoma na zahtjev liječnika učinjeno je snimanje magnetskom rezonancom koje pokazuje uredne odnose strukture i stanje bez kompresije na živac. Klinički testovi za živčane strukture daju nejasne znakove, dok su testovi osjetljivosti i refleksa uredni te se ne nalazi neuroloških ispada. Gospođa je prošla kroz ciklus fizikalnih terapija, no simptomi nisu nestali. Privatno je učinjena dodatna pretraga magnetskom rezonancom koja ponovno pokazuje urednu sliku. Kroz ostale manualne tehnike, ciljane vježbe, razne oblike terapija nije uspjela postići dugotrajan rezultat. Uvođenjem promjena u životnim navikama i svakodnevnim aktivnostima nije značajno utjecala na simptom. Ponekada bi se stanje i pogoršalo.
Nakon učinjene početne procjene, odlučujemo se za P-DTR pristup. Nakon nekoliko tretmana vezanih uz nociceptore (senzore za bol) i mehanoceptore( senzore za mehaniku) odlučujemo se provjeriti i područje emotivnih trauma. Na spomen da trauma nije samo kada padnemo i udarimo se, već to može biti i određeno snažno emotivno iskustvo gospođa se prisjeća kako joj je prije godinu dana preminuo otac. Simptomi počinju nekoliko mjeseci nakon događaja, što je ponekada moguće u takvim situacijama. Kroz testiranje i razgovor saznajemo kako je išla s ocem na rutinski pregled, te mu se u čekaonici stanje naglo pogoršalo, liječnici su izašli van i žurno ga odveli u ordinaciju da mu pokušaju pomoći. Posljednje čega se sjeća je kako je naglo požutio u licu. Sljedeće čega se sjeća je kako su je nazvali da joj kažu da je otac preminuo. Budući da u tom događaju kada je vidjela promjenu boje na očevom licu nije na vrijeme registrirana „prijetnja“, odnosno otac je preminuo, mozak je odlučio „puhati na hladno“ i reagirati korak ranije. Kada god klijentica vidi predmet žute boje, ulazi u zaštitnu reakciju, jer posljednji puta kada je vidjela nešto žute boje to je rezultiralo vrlo snažnim negativnim ishodom.
P-DTR TRETMAN
P-DTR protokolima i testiranjem osjetljivosti na podražaje prisutne u tom događaju utvrdili smo da je jedan od značajnijih podražaja žuta boja, posebno kroz vizualno prisjećanje.
P-DTR postupcima tretirali smo pronađene podražaje i dogovorili kontrolni susret za 7 dana. Na kontrolnom tretmanu utvrdili smo da se korekcija učinjena na prethodnom tretmanu zadržala, uočili kako šepanje više nije prisutno, a klijentica je prijavila poboljšanje od 98%, uz komentar da lagano osjeti trnce ako sjedi prekriženih nogu dulje od 5 minuta (prije nije bilo izvedivo). Trnci su se u potpunosti povukli u idućih nekoliko dana.
____________________________________________________________________
Zbog nevjerojatne kompleksnosti ljudskog tijela brojni stručnjaci educiraju se za određeni sustav ili čak segment kako bi mogli bolje razumjeti i djelovati na probleme koji su prisutni u području kojim se bave. Na taj način moguće je postići značajno bolje i kvalitetnije rezultate, jer svako područje ima visokospecijaliziranog stručnjaka koji ne troši vrijeme na detaljno izučavanje svih mogućih uzroka, stanja, i tehnika svih grana zdravstva i medicine za sve sustave u ljudskom tijelu.
No važno je ne zaboraviti da je čovjek u konačnici ipak jedna funkcionalna i neodjeljiva cjelina sa kompleksnom interakcijom svih njegovih sustava, te da često promjena jednog segmenta može imati široku lepezu djelovanja na ostale. Potrebno je ostati svjestan ove činjenice i ne dozvoliti da od stabla ne vidimo šumu.
Obratite nam se s povjerenjem na info@physioplus.hr
